Utorak, 12 Studeni 2013 14:48

Predrasude, mit i/ili istina o detektivima

Intel-Plan

Sigurno ste ih gledali ili čitali bezbroj puta. Nastali su u glavama svojih autora i to simpatični Belgijanac iz pera britanske spisateljice Agathe Christie, dok je Holmes, detektiv s kraja 19. i početka 20. stoljeća, stvoren iz mašte škotskog književnika i liječnika Sir Arthur Conan Doylea.

Zajedničko im je da su obadvojica vrsni stručnjaci u svom poslu, nadprosječno inteligentni, s odličnim rezultatima u svojoj borbi u otkrivanju zločina, prevara i ostalih nepodopština, uz to sa vrlo tajnovitim i zanimljivim privatnim životima.

No isto tako, zajedničko im je da bez obzira na njihovu mega planetarnu popularnost i uspješnost su ipak - likovi iz mašte.

Zato ćemo se vratiti u stvarnost i to ovu našu hrvatsku, te malo rasvijetliti predrasude, te pokušati razbiti mitove, saznati (još uvijek misterioznu i intrigantnu) istinu o detektivima i njihovim uslugama na području Republike Hrvatske.

Za početak, detektivi s početka teksta nemaju problema oko ishođenja potrebnih dozvola ili uvjerenja, a na kraju i iskaznice detektiva. Nećete pročitati ili vidjeti na TV da gosp. Poirot čeka u uredu nekog ministarstva kako bi predao potrebnu dokumentaciju.

Dovoljno je da se pojavi na mjestu zločina i svima je jasno tko je i kojim se poslom bavi. U stvarnom svijetu, stvari su ipak malo drugačije.

Prvo: Zakonom o privatnim detektivima (NN br. 24/09 - u daljnjem tekstu: Zakon) propisuju se uvjeti za obavljanje detektivske djelatnosti i poslova, te sve ostale formalne stvari kako bi se zainteresirane osobe, bez problema mogle baviti tom djelatnošću.

Drugo: istim se Zakonom propisuje vježbenički staž u trajanju od 12 mjeseci, kao jedan od uvjeta za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatnog detektiva (uređeno Pravilnikom o uvjetima, načinu i programu obavljanja vježbeničkog staža te polaganja stručnog ispita za privatnog detektiva (NN br. 37/10).

Treće: Inspektorati unutarnjih poslova policijskih uprava pravnim osobama i obrtima izdaju odobrenja za obavljanje detektivske djelatnosti, prema sjedištu pravne osobe ili obrta podnositelja zahtjeva.

Ali...

u istom se Zakonu propisuju slučajevi u kojima će Ministarstvo unutarnjih poslova (odnosno nadležna policijska uprava) oduzeti odobrenje za obavljanje detektivske djelatnosti odnosno dopuštenje za obavljanje detektivskih poslova.

Zakonom se propisuju i prostorno tehnički uvjeti poslovnog prostora koji su detaljnije uređeni Pravilnikom o prostorno tehničkim uvjetima za poslovni prostor u kojem se obavlja detektivska djelatnost (NN br. 37/10).

Četvrto: detektiv može dobiti i ovlaštenje za držanje i nošenje vatrenog oružja sukladno odredbama Zakona o oružju.

Peto: ispit se polaže pri povjerenstvu Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, sukladno Pravilniku o uvjetima, načinu i programu obavljanja vježbeničkog staža te polaganja stručnog ispita za privatnog detektiva (NN br. 37/10), samo Izdavanje detektivskih iskaznica provodi se sukladno Pravilniku o sadržaju i izgledu detektivske iskaznice privatnog detektiva (NN br. 37/10).

Šesto: sve se to naravno plaća, od upravnih pristojbi, do propisanih iznosa za svaki pojedini dokument.

I sada kada su obavljene sve formalnosti, ishođena je detektivska iskaznica, imate odgovarajući prostor u kojem možete početi raditi, pitate se koje poslove zapravo privatni detektiv smije obavljati?

A smije:

- obavljati poslove zaštite poslovnih tajni, informatičkih sustava, ekonomskih i osobnih podataka,

- dostavljati pismena u sudbenim, upravnim i drugim postupcima,

- prikupljati podatke (o nestalim osobama, ukradenim ili izgubljenim predmetima, o kandidatima za zapošljavanje ili radnicima - naravno uz njihov pristanak... )

No nešto i ne smije.

A ne smije:

- uvoditi u posjed,

- prisilno naplaćivati,

- posredovati ili simulirano otkupljivati predmete kaznenog djela, niti prikupljati podatke čije je prikupljanje zabranjeno posebnim zakonom, te

- obavljati poslove u nadležnosti policije ili pravosudnih tijela (osim promatranja, pratnje i snimanja na javnom mjestu)

Sada kada smo definirali uvjete i djelokrug rada privatnih detektiva, ostaje samo naći klijente i pošteno zaraditi na svojim poslovima.

Sudeći po pričama licenciranih privatnih detektiva, to uopće nije jednostavno niti lagano. Naime, osim loše gospodarske situacije koja im nikako ne ide na ruku ( ne samo njima) privatni detektivi imaju dodatno opterećenje, a to su mitovi i predrasude koje ih prate, a čije je raskrinkavanje njihova svakodnevna misija i pokušaj da se u glavama onih koji trebaju njihove usluge, to riješi.

Mit o privatnim detektivima je uglavnom slijedeći: neobrijan tip, pomalo sliči na Humprey Bogarta, sa visećom cigaretom u kutu usana, razvedeni samac, sklon porocima, nekonvencionalan, definitivno tajnovit. Bavi se uglavnom prevarama i nevjerom, prima stranke u uredu zgrade koja je predviđena za rušenje, sa jednom stolicom za potencijalnog klijenta. Samo s telefonom i, s neplaćenim računom za struju.

Istina je slijedeća: detektivi i detektivke izgledaju, ponašaju se i oblače se kao vi ili ja. Izgledom i ponašanjem po ničemu ne odudaraju od prosječne osobe (ženske ili muške), neki naravno imaju sklonosti nekonvencionalnom životu, rade u primjerenim prostorima, imaju sva moderna sredstva komunikacije i plaćaju sve svoje račune i obavljaju sve poslove koje im propisi dozvoljavaju. I školovani su za obavljanje te detektivske djelatnosti.

Predrasude o detektivima: uglavnom se zavlače na mračne parkinge, haustore i ispod nadvožnjaka, te oko hotela sumnjive reputacije, satima čekaju preljubnike, sa fotoaparatom oko vrata, kako bi prevarenima podastrijeli dokaze o nevjeri. Uglavnom kopaju po tuđim životima, prate i šuljaju se pod okriljem noći, od toga žive i zarađuju na tuđoj nevolji.

Istina je slijedeća: u nekim postotcima obavljaju gore opisane poslove, mogli bi reći oko 30% od svih detektivskih poslova, u velikoj većini bave se sasvim drugom vrstom posla.

Otkrivaju krivotvorine i imitacije, procjenjuju i prikupljaju podatke o osobama i potencijalnim investicijama za svoje klijente, pronalaze nestale osobe i predmete, otkrivaju lažna bolovanja i pošiljatelje anonimnih pisama, otkrivaju povrede radnih obveza, provjeravaju i utvrđuju okolnosti koji se odnose na položaj građana i njihov imovinski status, provjeravaju i prikupljaju obavijesti o uspješnosti pojedinaca i pravnih osoba, te o kaznenim djelima koja se progone po privatnoj tužbi.

Uglavnom da skratimo, svima kojima je ova specifična usluga potrebna pomažu da budu uspješniji, bolje informirani, korak ispred konkurencije, informirani o istoj toj konkurenciji, o nelojalnim radnicima, upozoreni na potencionalno loše posljedice poslovne odluke ili investicije.

Uglavnom nemaju radnog vremena, dostupni su 24 sata, diskretni i pouzdani razvili su umijeće nevidljivosti gotovo do savršenstva (iako neki, pogotovo neke od njih to teško mogu postići), na uštrb vlastitih obitelji provode više vremena s klijentom nego s najbližim osobama.

I naravno, osim svojih ovlaštenih djelatnosti često sasvim slučajno, na ljudskoj razni budu rame za plakanje ili psiholozi-amateri.

Priče koje od njih možete čuti ne mogu vas ostaviti ravnodušnima, a vrlo često graniče sa rubrikom "vjerovali ili ne".

Prema dostupnim podacima u Republici Hrvatskoj licencirano je više od 60 osoba za poslove privatnog detektiva, od kojih su samo dvije žene.

I zato, ako budete u situaciji da vas neka osoba zamoli za informaciju, a prethodno vam pokaže iskaznicu privatnog detektiva - nemojte je odbiti.

Najnovije vijesti